Iako je Zakon o volontiranju pružio normativno uporište, u Srbiji je za volontiranje i dalje zainteresovano malo ljudi. Da bi se to promenilo, potrebno je gajiti kulturu volontiranja kroz saradnju državnog sektora i volonterskih organizacija i unapređivanje razumevanja ovog termina u zajednici, zaključak je diskusije stručnjaka koji su učestvovali u analizi učinka Zakona o volontiranju na njegovu desetogodišnjicu.

Analizu je 2020. finalizovala radna grupa koju je formiralo Ministarstvoa za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Radnu grupu su činili predstavnici civilnog društva, druga resorna ministarstva, predstavnici UNICEF-a i Misije OEBS-a u Srbiji. Prema ovoj analizi, Zakon o volontiranju usklađen je sa ključnim načelima iz međunarodnih dokumenata o volontiranju. Oni podrazumevaju da je volontiranje stvar opšteg dobra i stvar ličnog izbora, kao i legitiman način na koji građani mogu da učestvuju u aktivnostima zajednice u svim aspektima društvenog života. Volontiranje jeste neplaćen angažman, koji ne zamenjuje plaćen posao.

Da li je tokom deset godina primene Zakon kreirao ovakvu realnost u sektoru volontiranja? Konsenzus stručnjaka je da je stvaranje zakonskog uporišta bilo korak napred – ali da u praksi ostaje mnogo izazova.

Bivši v.d. direktora Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom, Žarko Stepanović najpre se osvrnuo na sam rad radne grupe za izradu analize, napomenuvši da je dobro što su u radnu grupu uključeni i Ministarstva za rad, socijalna i boračka pitanja, značajan broj organizacija koje se bave volontiranjem, kao i međunarodnih organizacija koje su dale značajan doprinos kroz ekspertsku analizu.

“Ovo je bilo moguće zahvaljujući Zakonu o planskom sistemu koji je omogućio veće uključivanje građana u proces odlučivanja i na taj način obezbedio širi društveni dijalog. Dijalog na bazi činjenica i znanja je veoma bitan, što se postiglo upravo uključivanjem svih koji se bave temom volontiranja”, istakao je Stepanović.

Govoreći o samom Zakonu, konsultant UNICEF-a i jedan od autora analize, Vladan Jovanović, ocenio je da je dobro što su organizatori volontiranja imali normativno uporište na koje su mogli da se oslone. Kao osnovni problem utvrđen analizom istakao je činjenicu da i dalje nema dovoljno volontiranja.

“Studije pokazuju da je samo 6% ljudi u Srbiji spremno da volontira – to je jako mali procenat. Uzrok tome su između ostalog institucionalni izazovi i izazovi sa kojima se susreću organizatori volontiranja. To je za posledicu imalo i problem angažovanja određenih grupa stanovništva – kao što su osobe sa invaliditetom, mladi od 15-18 godina, kao i deca. Ovo se preliva i na pitaje ekspertskog volontiranja, volontiranja u kriznim situacijama, ad hoc i dugoročnog volontiranja,” rekao je Jovanović.

Govoreći o mogućnostima kada je u pitanju unapređenje normativnog okvira, on je objasnio da postoje tri moguća pravca. Prvi podrazumeva status quo, odnosno zadržavanje postojećeg stanja, drugi ide ka izmenama i dopunama postojećeg Zakona, dok treći, za koji se on zalaže, podrazumeva izlazak iz okvira samog zakona i unapređenje samog zakona, kulture volontiranja, saradnje državnih institucija i organizacija. On je rekao da je ovo najširi pristup koji omogućava najdugoročniji potencijalni dobitak i dugoročno unapređenje volontiranja.

Snežana Bogdanović iz Ministarstva za rad, socijalna i boračka pitanja nadovezala se da unapređenje Zakona nije moguće bez uključivanja samih aktera.

“To podrazumeva organizatore volontiranja i samih volontera, kao i uzimanje u obzir njihovih potreba i aktivnosti. Društveni dijalog u vezi sa ex post analizom rezultirao je konstruktivnim rešenjima i predlozima, ali ovde ne treba stati – nastavak dijaloga očekuje se u još široj grupi aktera, gde će svi moći da daju svoje predloge za unapređenje oblasti i otklanjanje nedostataka normativnog okvira,” rekla je ona, dodavši da nas očekuje i ex ante analiza koja će pokazati na koji način je potrebno izmeniti postojeći Zakon.

Panelisti su se složili da će organizacije civilnog društva u daljem procesu unapređenja normativnog okvira imati veliku ulogu. Ove ocene su deo veće diskusije na konferenciji Mladih istraživača Srbije povodom Međunarodnog dana volontera. Konferencija je organizovana uz podršku Ministarstva omladine i sporta Republike Srbije, u okviru Nacionalnog programa volontiranja “Mladi su zakon 2020”, kao i Regionalnog prekograničnog volonterskog programa Ruta 6 Zapadni Balkan, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Norveške.

December 4, 2020